www.drinasteinberg.com

Wednesday 29 October 2014

Drinin književni klabing : Čajanka vol.1

Kako to obično biva, čovek kasno shvati da nije mašina i umor ga stigne kad-tad… I tako ja sad, umesto da potpisujem svoje knjige i škljocam selfije i ostale - elfije na jednom od najbitnijih dešavanja za pisca, gunđam i hejtujem čajeve, supice, Koldreks i ostale zezalice uz pomoć kojih moja sestra pokušava da me povrati međ’ žive…  E, sad, da l’ zbog njenih vitaminskih bombi, ili što više ne mogu da slušam „to ti je zato što se ne čuvaš, bla, bla…“ osećam se bolje , tako da ću se sutra ipak dovući do sajma. A s obzirom na to da je 31.10. Halloween, želim već danas da se javno zahvalim svom imunitetu, što mi je u saradnji sa prehladom i groznicom omogućio tako realan Zombi kostim… Toliko sam The Walking Dead da se već vidim u narednoj sezoni.

Elem, tema ovog posta nije direktan prenos moje prehlade iz Beograda, nego sumiranje utisaka sa prve Čajanke. Odmah na početku da se zahvalim Peci i Banetu što su nam ušuškali i ustupili Stonogu, ponudivši razne vrste čaja uz zdrave dodatke tipa: limun, med, medovača, rum… :)
 Ipak, jedno specijalno i veliko hvala ekipi Čajanke, koja je iako mala, ali odabrana, učinila da dva sata prolete u ćaskanju, smehu, ali i raspravama. Na kraju mogu da zaključim sledeće:
-              Što se tiče omiljenih likova: Luka vodi za jedan glas isped Purpur, dok je Alek izgleda slaba tačka samo meni :)
-              Kad smo kod Luke, i dalje ostaje pitanje koga sam iz svog života utkala u njegov lik. I evo sad, opet, po 10000. put da kažem: Luka je Luka, junak iz moje trilogije, iz moje glave,  a ne iz mog života. Ako neko zna nekog sličnog njemu, slobodno nek nas upozna… možda mi zafali materijala za neku drugu priču :P
-              Otkrili smo da većina ne zna šta je Strndžanje, pa smo pričali o tom običaju.
-              Iako je značaj purpurne boje do tančina razjašnjen  u knjizi, pojedine boja asocira na druge stvari… vrlo, vrlo čudne i uvrnute… jezivo!
-              Trilogijom ne želim da dajem prednost  rodnoverju u  odnosu na hrišćanstvo. Ali želim da slovensku mitologiju stavim makar u isti rang sa drugim mitologijama… želim da Sloveni poznaju svoje bogove isto kao i grčke, rimske, nordijske… Pa sad, ako ne možemo da ih približimo ljudima tipičnim, istorijskim, dokumentarnim izvorima,  onda hajde ovako, kroz zaplete jedne fantazije i paranormalne romanse :)
-              Ponovo smo objašnjavali šta je Strndžanje.
-              Zaključak je i da su svi slovenski bogovi realno dobri… te da je Mokoš dospela kod mene u tim zloća, upravo jer mi je za dlaku više odgovarala Živa. Kao i da je Veles kod nekih Slovena, totalno kul, pa čak i veći bog i od Peruna.
-              A najstarijem članu ekipe, Goci, objasnili smo ko je ko od slovenskih bogova sada u hrišćanstvu i koliko običaja godišnje ispoštuje, a da nema pojma da su oni zapravo paganski.
-              Pretresli smo sličnosti između “Mirisa nasleđa” i drugih knjiga. Na moju veliku radost, usledio je negativan ogovor ekipe , a Siniša se čak uvredio zbog povezivanja jedne sage (vampiri) i trilogije (slovenski bogovi ) ...jeiiii!!! :P
-              Na moje pitanje da l’ je realno da zbog šake seksa u knjizi neki vuku paralele sa poznatom BDSM trilogijom… svi su se siti ismejali.. nadam se ne meni. ..
-              Samim tim stigli smo i do seksa i koliko će ga biti u drugom delu.
-              Ah, da opet se pokrenula priča  o Strndžanju
-              Nova tura vrelog čaja razvezla je vruće scene kojih će biti u nastavku trilogije.
-              Goci, kao najstarijoj u ekipi (56god) bilo je vrlo neprijatno, zbog spominjanja stvari  koje su sasvim neprirodne i nadljudske (mislim, seks… zaboga, to je tako f.. f..fuuujj!!)
-              Zato će drugi deo ići pod oznakom od 18+ do 55- :P
-              I odlučila sam da neće biti Strndžanja u drugom delu. Bogme neće. Nikako. Ne bukvalno.
-              Veče smo po Marininoj želji završili uz špansku muziku… koja je svakako tipična za Slovene :P
Eto tako, to je kao nešto ukratko. Ako vam se nije svideo moj raport sa prve Čajanke, želim samo da kažem da sam jednom u jednom hotelu ostavila svoju ličnu kartu na recepciji i da su ti zli ljudi, koristeći moje podatke falsifikovali moj nalog i napisali ovaj raport u moje ime…

Ukoliko vam se svideo, onda zaboravite ovu rečenicu ispred i spremite se za moj zombi nastup na sajmu sutra :)

P.S.
Fotke sa cajanke stizu nekom drugom prilikom


( slika preuzeta sa http://3.bp.blogspot.com )

Tuesday 28 October 2014

Uloga piva u slovenskoj mitologiji


Da se ne lažemo, današnji fudbal je katastrofa, čast Mesiju. Još od Mano de Dios,kvalitet fudbala ima jeziviju silaznu putanju od Vučićeve popularnosti (dobro, možda loše poređenje, jer popularnost potonjeg nije imala odakle ni da silazi). S druge strane, pivo nikad nije bilo ni raznovrsnije ni bolje. U skladu sa tim, adekvatno bi bilo da fudbal ustupi mesto ovom blaženstvu u flaši i limenci i da se pivo s pravom proglasi najvažnijom sporednom stvari na svetu. Sem toga, pivo je svetinja.
 Ne šalim se.  

Uloga piva u slovenskoj mitologiji
iliti
Bogovi, pivo i bogovi piva
         
         
      
         Mati Sira Zemlja, boginja zemlje
Ova boginja smatra se najstarijim i najmoćnijim slovenskim božanstvom. Kao boginji zemlje, Sloveni su joj se molili s nadom da će im podariti blagostanje u prirodi i sačuvati ih od zla. Kako bi je odobrovoljilinudili su joj darove u obliku hrane i pića, tačnije, zakopavali su hleb i sipali pivo u zemlju, u čast boginji.Štaviše, kad god bi neki Sloven naišao na rupu u zemlji, on bi to shvatao kao boginjin zahtev da joj daruje pivo kako bi je umilostivio.



Pereplut, boginja pića i promenljive sreće
Što bi rekli naši stari, što se mora nije teško (jedna od nelogičnijih izreka, ali fino primenljiva na ovu situaciju)Sloveni su dobro znali šta se radi kad počne da te bije maler: samo nategneš dobar gutljaj iz ovnovog roga, i boginja Pereplut je već bolje volje. Nije ni čudo što toliki navijači piju pivo na utakmicama. Znači za sledeću tekmu... šta je krdo ovnova „za naš Radnički iz nečega, ale, aleee!“



Perun, bog groma i neba

Ovaj veliki bog nije se zadovoljavao malim žrtvama. U njegovu slavu, klalo se naveliko, a onda jelo i pilo kraj vatre. Glavni deo rituala uključivao je sipanje pivau jedan pehar samo za Peruna, a zatim prosipanje piva u vatru, uz molitvu daPerun podari kišu i prestanak suše.


Radegast, bog gostoljubivosti

Svako od nas je nekad (ili često) u životu imao one trenutke kada kune alkohol i sebe i alkohol. Ali zato je bilo i biće onih kada bismo želeli da izljubimo tog čoveka, boga ili kakav već oblik energije koji je odgovoran za stvaranje piva. E, pa, ne časite časa: iz ovih stopa nazdravite Radegastu, bogu koji je prema verovanju Slovena, ni manje ni više, svetu podario pivo!



Ragutien, boginja piva

Ova boginja je deo svetog trojstva odgovornog za stvaranje piva. Ona je partnerka boga fermentacije, Raugupatisa, i supruga Ragutisa, boga piva. I trojstvo i neka vrsta trougla, kako se čini.



Ragutis, bog piva
Ragutisa, još jednog člana trojstva i boga piva, zajedno sa njegovom suprugom Ragutien i Raugupatisom, Sloveni slave iz zahvalnosti za otkrivanje tajnipijanstva i konzerviranja hrane.



Raugupatis, bog fermentacije

U davna vremena, Raugupatis iliti Raugo-Zemepatis, smatrao se duhom prirode odgovornim za dizanje testa i pretvaranje zrnevlja u pivo. Danas, kada nam je svakodnevica daleko manje magična, mi mislimo da taj božanski posao obavlja kvasac.



Semargl, bog ječma

O Semarglu se svašta pričalo, od toga da je on grifon sa telom psa, do toga da ima sedam glava. Postoji čak i priča da su nekada postojala dva boga ječma, Sem i Argl, koji su se u nekom trenutku spojili i postali jedan bog. Zahvaljujući tračarama, nikada nećemo saznati šta je zapravo istina.


(Slike preuzete sa journeyingtothegoddess.wordpress.comgoddesses-and-gods.blogspot.com, meettheslavs.com, holistix.org, livingthepath.blogspot.com, rugutis.wordpress.com, pinterest.com iartnow.ru tim redomUkoliko želite da upoznate bogove i boginje piva drugih religija, posetitebrookstonbeerbulletin.com)

Monday 27 October 2014

Drama inspirisana „Purpurom Arkone“ : „Morana" Tragedija u četiri čina


U toku je sajam, milion obaveza, pa će ovog ponedeljka na mestu teksta o slovenskoj mitologiji biti kratak uvid u dramu inspirisanu mojom trilogijom. Autorka je moj prevodilac, Aleksandra Ilić. Verujem da je najveća radost i čast za svakog pisca kada inspiriše drugo delo. Nadam se da ćete uživati.
                        
Morana

Tragedija u četiri čina

Čin prvi

Scena prva
Proleće, pastoralna scena, devojke odevene u bele haljine, sa cvetnim vencima na glavi, okupljene u kolo pevaju. Jedna devojka stoji u sredini, krotko pognute glave, sa stidljivim osmehom na licu.


Hor devojaka: Proleće je stiglo,
            Doba mladog Jarila,
            Cveće ka nebu latice diglo,
            Krasna se deva pojavila.
            Odevena sva u belo,
            Crne kose, tankog vrata,
            U oči joj sunce selo,
                Blista sazdana od zlata.

Jarilo: Mile moje sestre vile,
            praštajte što kidam kolo,
            htedoh hitro vama poći
            jer videh krasno lice novo.
            Da li si devojka, da li zvezda,
            Kći sunca, kao ja meseca sin,
            Pruži mi ruku, sa mnom pođi,
            Već k'o da večnost čeznem za tim.
            A evo sad te prvi put videh,
            Gde te je Jav od mene krio,
            Al' sad si tu, o, radosti moje,
            Pruži mi ruku, dražesna vilo.

          Morana:     Bože proleća, bože rata,
                  Veliki Jarilo u svoj svojoj moći,
                  Ja tebe već odavno znam,
                  Al' ne smejah nikad tebi poći.
                  O ovom danu dugo ja snevam,
                Srce ne veruje oku mome,
                  U duši sva od radosti pevam,
                  Divim se krasnom liku tvome.
                  Evo ti ruka, evo ti srce,
                  Sve što je moje sad tebi beži,
                  Pođimo sada gde nema drugih,
                  Da kažem sve što na srcu leži.
                  

Thursday 23 October 2014

Slovenskom mitologijom protiv ponedeljaka!


Iz nekog razloga, na internetu je nedavno počela najezda rubrika žanra „Toliko i toliko ljudi kojima je ovaj ponedeljak gori nego vaš.“ Njihove poruke tipa „kad je ponedeljak, nisi sav svoj, evo ti malo ljudske muke da se oporaviš“ dele se po mrežama kao Snikersi... Samim tim, prosto se nameće pitanje: da li je moj početak nedelje stvarno toliko grozan da mogu pronaći utehu isključivo u radovanju tuđoj nesreći? 
Elem, stvar je u tome da, iskreno, ponedeljak ume da bude grozan. Vikend nije još ni počeo kako treba, tek sam oprala sav veš i odgledala 15 minuta zatupljujućeg televizijskog sadržaja, a već odlažem alarm po deseti put, čekajući da mi ostane toliko vremena da moram simultano da perem zube i obuvam čarape pred polazak na posao. I onda sve ispočetka, smaranje na poslu, trčanje u nabavku, trčanje kući i 1001 nezanimljiva stvar koja se mora obaviti da bi život nastavio svojim normalnim tokom.

Ipak, čini mi se da nismo baš dotle došli da se oraspoložavamo ružnim; ako ni zbog čega, onda zato što to nema baš mnogo smisla. Stoga sam odlučila da uvedem svoju rubriku ponedeljkom. Rubriku o onome što ja smatram lepim i onome što meni unosi malo magije u dan. Tako da vam ovom prilikom sa ponosom najavljujem svoje čedo: Slovenskom mitologijom protiv ponedeljaka!

Na početku svake nedelje, kačiću po jedan fin, kratak tekst o slovenskim bogovima, verovanjima i svemu ostalom o našoj drevnoj istoriji što se meni dopada i čini bitnim za uspostavljanje bliže veze sa našim korenima. Velikom istorijom protiv sumorne svakodnevice.

Wednesday 22 October 2014

Ima li života posle 40-te?

Život teče ovako nekako:

Rodiš se, rasteš, učiš, ne učiš, napuniš 18, pa onda 21. Posle dođe i 25. Hvataš se za glavu, prođe pola mladosti, a ti i dalje ništa ne znaš... Onda napuniš recimo 27, priznaš sebi da imaš dve bore, napokon završiš i taj fakultet. Možda se i udaš. Dobiješ dete, možda i dva, tri. Uhvatiš se za glavu i shvatiš da i dalje ništa ne znaš, al’ šta ćeš, grabiš dalje, život je pred tobom...
Onda napuniš 30. Ako se nisi udala do sad, onda imaš dobar posao. Ako nemaš dobar posao, onda okej, sačekaj Hristove 33, možda se čudo desi. Trideset treći dođe brzo, i isto tako brzo i prođe. Sad imaš recimo 35. Ako nisi udata, nemaš dobar posao, onda imaš bore. Svih 50 nijansi bora. Od onih plitkih od smejanja do onih dubokih od mrštenja. Već te smatraju babom. Uhvatiš se za glavu i shvatiš, prođe pola života, a ti i dalje ništa ne znaš... Al’ ne daš se... Recimo imaš i dalje dobre noge, pa nosiš kratku suknju... jer, jelte, imaš tek 35, i “debela još nije zapevala.”

E, onda napuniš 40. I onda umreš.

I tako dok si mrtva, imaš dovoljno vremena da razmišljaš o sebi i vremenu dok si bila živa. I mo’š mislit’, najednom, tokom reklama između dva rijalitija, ti shvatiš da te je svaka godina života nešto novo naučila. Uhvatiš se za glavu i shvatiš da zapravo sve znaš... Al’ jebiga. Sad si mrtva. To znanje ti sad niti vredi niti treba. Mislim, imaš 40, ne možeš nazad među žive! Pogotovo što su te već oplakali i sahranili veličanstveno, onako kako to dolikuje – po svim malograđanskim običajima.

I onda si tako mrtva, narednih 20-ak godina.

E, onda napuniš 60. Odlične godine da se povampiriš i uploviš među svoje, sa izvrsnim poznavanjem turskog i indijskog mentaliteta. Ponosno utegneš svoj višak kilograma u nasleđen kostim tetke iz Beča, sa dezenom divlje životinje. Povedeš računa da se trajna u kosi složi sa gustinom nausnica, a tamne grilonke sa nijansom dlaka na nogama. Izađeš dignute glave ponovo među žive, one koji ništa ne znaju. Naslonjena na kapiju, sačekaš prvu komšinicu od 30, da je pitaš kad misli da se udaje, il’ ako je udata, da l’ je našla posao. Uputiš joj kez. Kez koji si i sama toliko puta dobijala od svojih komšinica. Kez toliko sažaljiv, da samo iskusno oko može da prepozna vuka u jagnjećoj koži. Kad ti devojka zbunjeno slegne ramenima, ti još naučeno cokneš i kažeš : e, moja ti, ništa nisi naučila.
I ostaneš tako da visiš na kapiji, dokle god te služe noge. I zdravlje...

E, onda dođe i to vreme, i ti zaista umreš.

Pre nego zauvek odeš sa ovog sveta, zapitaš se šta bi bilo da nisi umrla u 40-im? Da si živela onako kako si se osećala? Da si poštovala i sebe kao i druge? Da si radila makar jednu stvar koju si zaista volela, bez obzira na osude drugih? Da si priznala sebi da znaš dovoljno, ali da želiš da znaš još više?
Međutim, kako to obično biva, saznanje da je svaka godina života blagoslov, koji se ne može ponoviti, dođe kasno...

Na kraju... zovite me sanjalicom, ali ja verujem da ima života posle 40-te.                                             Nije sramota imati 40 i živeti. Nije zaista.

(slika preuzeta sa http://www.phototopic.ru/)

Tuesday 21 October 2014

Beogradski sajam knjiga

Stara zen poslovica kaže da svakoga dana treba odvojiti dvadeset minuta za meditaciju. Sem ako ste previše zauzeti. Onda meditirajte čitav sat. Isti je slučaj sa kulturom u našoj zemlji.

Politička previranja, fudbalske utakmice koje imaju veze sa svim sem sa sportom, Nikolić, Vučić, Dačić, Vučić, Vučić, Pinkove zvezde, Pinkove zvezdice, gledanost, plastične operacije poznatih: pre i posle, Suzana Mančić od Jutjuba do Top šopa…  Onda kada se kulturi najmanje pažnje posvećuje, tada nam je kultura najpotrebnija.


Od 26. oktobra do 2. novembra ove godine održava se 59. po redu Međunarodni sajam knjiga u Beogradu, jedan od najvažnijih književnih događaja kod nas. I ove godine pripremljen je bogat program, značajan broj velikih pisaca današnjice biće prisutan, i veliko mi  je zadovoljstvo što ću im se pridružiti povodom promovisanja svog prvog romana. Ukoliko želite da potpišem vaš primerak knjige, da postavite neko pitanje o Mirisu nasleđa, trilogiji ili da razgovaramo o književnosti uopšte, svratite do našeg štanda da zajedno proslavimo praznik knjige. Vidimo se tamo!



slika preuzeta sa ( http://andrewjpeterswrites.com)